Pre
nekoliko godina mi se desilo da sam otputovala na dvonedeljni odmor
bez i jedne knjige. Uredno složene ostale su na stolu za ručavanje
u garsonjeri na Miljakovcu. Dosada je počela da me muči već u
vozu, putovanje koje trebalo da traje oko 6 sati, bez pardona se
oteglo jer smo putovali srpskim železnicama, a one, kao što je već
svima poznato, imaju sopstveni sistem računanja vremena. Gledala sam
kroz prozor, slušala muziku, pokušavala da započnem neki iole
zanimljiv razgovor (fatalna greška), igrala igrice, ubeđivala sebe
da mi se spava i potrošila tek neka dva sata...
Ista
muka me je tištila i na planini, seocetu u kome ima dovoljno vremena
da se, nakon svih dnevnih aktivnosti, dobrano načitaš. Ako si bilo
šta poneo. Da napomenem, ne postoje trafike, prodavnice ili kakva
druga mesta na kojima možeš da kupiš neku literaturu. A kako mi je
postajalo očiglednije da neću nabasati ni na kakvu knjigu, tako sam
više želela da je čitam.
Sreća
se okrenula posle nekoliko dana, na moru. Dobila sam knjigu na
pozajmicu i rešila da to prvo popodne ostanem sama i nadoknadim sve
što sam izgubila. Celo društvo je otišlo na plažu, a ja sam
pristavila sebi kaficu, zavalila se u najudobniju stolicu i sa
zadovoljstvom počela da čitam. No sreća nije baš dugo potrajala.
Već posle desetak strana shvatila sam da je predamnom jedna bezočno
predvidiva knjiga, u kojoj se ona, prepametna, prezgodna plavuša,
nesvesna svoje lepote zaljubljuje u markatnog, požrtvovanog doktora.
Skup klišea, koji ne ostavlja ni malo prostora mašti, ne razgibava
vam um, a od samog početka znate kako će se završiti.
Baš
iz tog razloga želim da preporučim knjigu koja će vas zabaviti, uz
koju će vam proći vreme, koja će vas neprestano iznenađivati i
probuditi u vama najrazličitije emocije. Gde god da ste. U pitanju
je poslednji roman japanskog pisca Harukija Murakamija – "1Q84".
Murakami
je u ovom trenutku najprodavaniji japanski pisac kako u svojoj
domovini tako i širom sveta, a njegova dela su se prevela na više
od 40 jezika. Veliku popularnost stekao je sa knjigom "Norveška
šuma", iz 1987. godine, kada su ga mnogi, poredeći ga se
Selindžerom, nazivali glasom svoje generacije. Knjiga je, samo u
Japanu, prodata u više od 2 miliona primeraka.
Za
razliku od "Norveške šume", koja je u potpunosti realna,
"1Q84" je roman prožet fantazijom, maštom i nadrealnim, a
ovaj stil, kako je Murakami u nekoliko intervjua istakao, mnogo više
odgovara njegovoj ličnosti. Jednostavan stil i teži zapleti. Na
osnovu njegove biografije, reklo bi se da ga ovakav spoj jednostavnog
i komplikovanog prati ceo život. Počeo je da piše tek sa 29.
godina, u vreme dok je vodio džez klub u Tokiju. Jedne večeri nakon
posla, seo je za kuhinjski sto i započeo svoju priču. Tek tako.
Pošto je dobio prvi ček 10 meseci kasnije, sve mu je izgledalo kao
ispunjenje sna. Ali samo za trenutak. Već narednog, shvatio je da je
pisac. I da je to normalno.
Prvi
deo "1Q84" izdat je u Japanu 2009, i za mesec i po dana
prodato je preko milion primeraka. Na engleski prevod moralo je da se
čeka više od dve godine. Veliko nestrpljenje Murakamijevih
obožavalaca kulminiralo je dan pred objavljivanje romana, kada su se
ispred knjižara pojavili redovi - pisac sa tretmanom rok zvezde.
Prve kritike bile su više nego pozitivne. No, samo dva meseca
kasnije, pojavila su se mišljenja da ovaj roman nije ni blizu
ranijih Murakamijevih dela i da je izneverio velika očekivanja.
Ne
bih želela da prepričavam roman, otkrivam zaplet ili najbolje
delove. Mogu samo da kažem da je proza japanskog pisca lako čitljiva
(svaka čast na prevodu na srpski), i da me je inspirisala. Način na
koji Murakami opisuje svakodnevne, normalne stvari i zatim ih
kombinuje sa fantazijom me posebno zadivljuje. Zbog ove njegove
sposobnosti sve nadrealne pojave romana su shvatljive, te ostavljaju
utisak da baš tu pripadaju i da drugačije nismo ni mogli
očekivati.
Knjiga
započinje saobraćajnom gužvom na tokijskom autoputu, kada se
tridesetogodišnja devojka odlučuje da pođe stepeništem za slučaj
nužde kako ne bi zakasnila na ranije zakazan sastanak. Taksista je
upozorava da, ukoliko se odluči na takav korak, stvari mogu
poprimiti drugačiji oblik. I nije pogrešio. Radnja romana iz tri
dela, prati dva lika, tridesetogodišnju Aomame, fitnes instruktorku
i Tenga, mladog profesora matematike koji želi da postane pisac.
Dakle, još jedna priča o devojci i momku, ali posve drugačija od
svega što ste ranije čitali.
No,
mnogima se ne dopada što Murakami u većini svojih romana ima
elemente nadrealnog. U intervjuu iz 2004. on je objasnio zbog čega
je za njega fantazija neizostavna:
"Živimo
u lažnom svetu i gledamo lažne vesti. Borimo se u lažnom ratu.
Naša vlada je lažna. Ipak, mi pronalazimo realnost u ovom lažnom
svetu. Zato su i naše priče iste. Prolazimo kroz lažne scene, ali
smo mi, dok prolazimo kroz njih, stvarni. Situacije su stvarne, u
smislu da postoji posvećenost i da su veze koje uspostavimo
istinske."
Prva i poslednja fotografija: Bezbojan
... Norveska suma mi u pocetku bila nekako rastegljiva, spora... zato je druga polovina izvukla. Probacu da nadjem ovu novu, sad me zanima...
ReplyDeleteI priznaj da je odmor bila Sopotnica :)U tom slucaju knjiga ti i nije bila potrebna, ha!
Moram da pronadjem Norvešku šumu, sad mi se baš čita. Mada moram priznati i da je za moj ukus treći deo 1Q84 mogao biti kraći, ali mnogi se sa mnom ne bi složili...
ReplyDeleteHihihihi, priznajem :)
Doris veliki pozdrav za tebe.Volio bih da te nesto pitam-moj mail je stefanfakultet@hotmail.com
ReplyDeleteAko si raspolozena za dopisivanje javi se.
Stefan Ivanovic
Pozdrav